Jos jedan susret, koraci u snijegu
i ruka neka vec je pored mene
jer neprestano svi smo u bijegu
i slijedimo se dugo kao sjene
U mojoj sobi ostajes do jutra
a sad su noci ledene i plave
pricas o svemu sto nas ceka sutra
kad dodje vrijeme budjenja i jave
Mastas o moru, kamo cemo poci
jednoga dana u suncu i sjaju
gasimo svijetlo, ti zatvaras oci
i prica nam se tako blizi kraju