Tri sata popodne, pokazuje moj Rolex
na semaforu stojim, a pored mene bus
ko u zooloskom vrtu, gledam izumirucu vrstu
izguzvana lica zure mi u bemburu
Sa Ray Banom na nosu zalim frustriranu masu
njihov me pogled baca u bed
zato okrecem glavu na drugu, ljepsu stranu
jer dusa mi ne podnosi tuzne prizore
Sutra sam vec u crkvi, na malom pranju savjesti
jer moje veze sezu ravno do neba
u navali humanosti, pomolit cu se i za njih
nakon cega slijedi tecaj tenisa