Potkrala se ponoc, tajnovita i plaha
u batu zelenca, ispred svetog Vlaha
poljubila prsten Onofrijeve cesme
stari joj je zvonik pjevao pjesme
I dok je tako neodlucno stala
pod zvonikom
ponoc se osjecala usamljenikom
a onda odlutala
A ja je cekam sa gitarom iznad ulice
pjevajuci u miru staroga portala
i prije no sto ponoc u mojim ocima mine
ja se nadam da doci ce ona
i sjesti medju vas na skaline