Svi moji dani, u nizu poredani
kao grenadiri bez odlicja
svi moji dani sto kroce ko mudraci
samo su pajaci na putu do dna
Kad na prstima ko strah
prodjem rubom neba
u kojeg se slijeva
ovog svijeta zetva sva
I kad moje lice od bora
bude samo nista, prah u prah
nek me uzme barem tad
tvog tijela dah
da, hajde samo malo, samo malo