Ko cvijeta dva Olivija i ja
rasli smo u basti naseg sna
al' godine su prosle pored nas
dugo vec joj nisam cuo glas
Moja duga putovanja
uvijek sam i ona sama
sa sam tu
al' mozda necu naci nju
Olivija, upali svjetlo
sad da nadjem put
Olivija, otvori vrata
ja sam opet tu
Olivija, zar neces primit'
ovaj mali cvijet
Olivija, zar nismo vise isti svijet