Stihom kao rijekom nekom tecem
nabujale vode sjecanja
lete misli, na put opet krecem
Boze, opet noc od uzdaha
Vani jesen u krosnjama sjedi
oci su joj tuzne, duboke
kaze, nemoj plakati, ne vrijedi
suza tugu isprat' ne moze
Ref.
Slagali mi pijanom pred zoru
da je neke druge usne ljubila
vidjeli ih zajedno na soru
a stoput mi se Bogom zaklela