Milioni ljudskih reci
prozor crven zatvaram
dodiruje, ruka hodi
grli tamu nocni plam
Prolaze mi gladni dani
silno srecne oci bele
da l' se cini-gavran zove
kratko "hvala" sebi kaze
Kad bi samo ona znala
da u meni zbogom stoji
da sam hladan kao Sunce
zemlju przim, tebe hranim