U beskrajnost pruzila se stepa
od snega Sibirskog prekrivena
k'o stubovi pakleni strce brda
zeljni cveta i sunasca draga
I u kucici koju pokrio je sneg
sedi k'o suzanj jedan covek bled
i u groznici gleda avet strasnu
muklo zvuci glas kroz noc tamnu
Ref.
Sonja, Sonja tvoju crnu kosu
bezbroj puta u snu ljubio sam ja
zaboravit' te ne mogu cvete
iz Volginih dolina