Padaju lazi dok tonem u san
i sam se sebi pravdam kako dobar je dan
sto nestaje u sjeni koju baca grad
nije to lako vjecno lud i mlad
U hladnome znoju ide sat po sat
iz cipela svojih ne moze se van
priznajem tko sam, bit ce lakse znam
jaci no prije spremno prihvacam da ne
Tu nema utjehe
tu nema nikog tko sad moze
u oci gledat me