Andjela kraj prozora osvane
Andjela i kad ode njena sjenka ostane
Andjela ceka nekog kog nije vidjela do sad
Andjela prahom ceznje posuta
Andjela pritajena i uplasena kao kosuta
Andjela, malo pile, njeznog perja
pred olujom licemjerja
Na njoj ljetna haljina bijela
pod njom miris pokislih ruza i maja
nad njom vila jesenja vijenac oplela
za njom viju snjegovi dugo, bez kraja
Ref.
Sve pjesme, sve arije moj poklon su tek
k'o pismo pod jastuk njen, svilen i mek
i to, to sve, sve to, rijec-dv'je