Ruke joj od sapata dah cine preteskim
u ocima mirno spava boja jeseni
ispred vrata njenih snova ja nemam hrabrosti
da ostavim trag
Na obalama njenog jutra zvuk kao jedini znak
ko muzika sto note nema, ko ja bez glasa
ispred vrata njenih snova ja nemam hrabrosti
da ostavim trag
Rukama trosimo vremena, ako osjetim strah
tu sam da cuvam boje jeseni