Jos uvek u skrinji srca
cuvam svetlost nevinih godina
dok vetar dahom ljubavi
peva pesmu dragih ljudi
ljudi zli, ljudi sveti
ljudi obicni
Ignorisem oziljke
privatnih ratova
mozda su radosti u ritmu
svet mojih putovanja
zacaranog lutanja
Ponovo sam ovde
ponovo sam, ponovo sam
znam, znam, znam, ovde
znam, znam, znam
ponovo sam ovde
znam, znam, znam