Svakog dana pjesma se cuje
iz male cvjetne avlije
ko da nekoj jade lijeci
bol odjekuje
Kada sam jutros prosao tuda
pitam ko u njoj stanuje
u toj kuci Ehlimana
za dragim tuguje
Zbog ove njene zalosti
prolaze dani radosti
sada se vise ne cuje
Ehlimanin smijeh