Mozda i nije sudjeno bilo da nam se desi
dva kraja sveta, a svakoga dana na istoj adresi
to jutro kad se probudis da trazis oprostaj
i ti ces znati da je kraj
Ref.
Samo me poljubi i znaj da zadnji put to dopustam
odrasli smo ljudi, al' plakat' ces k'o dete, osecam
kao i pre lazu da laznije i ne moze
cuvaj svoje price, za nasu kasno je
Oci u oci, gledamo prazno preko ramena
a svake noci lezis kraj mene k'o da me nema
ja nisam staklo, niti kamen da se polomim
kad shvatim da te ne volim